Moji roditelji su u braku već 14 godina. Do prije nekoliko godine sve je bilo u redu, sve dok moja mama nije našla ljubavnika.

U početku je krila od svih nas, a onda sam je ja nakon nekoliko mjeseci skontao. Molila me je da ne kažem tati, da će da mi kupuje sve i svašta samo da šutim o tome. Pristao sam, ne radi poklona nego nisam želio da izbije svađa u porodici, jer sam mislio da je to sa ljubavnikom kratkog vijeka.


Međutim to se vuče već jedno 3 godine. Svo to vrijeme ja sam je pokrivao, kao fol odem sa ocem u park da se prošetamo, ili na vikendicu da uradimo nešto. Sve je išlo super, mama nikad nije bila sretnija, ništa nije slutilo da će se nešto promijeniti.

Međutim jučer se sve raspalo. Tata je slagao da ide na neko poslovno putovanje, vjerovatno je iz nekog razloga počeo sumnjati u maminu vjerost, i zatekao ju je u kući sa ljubavnikom. Trenutno su u fazi razvoda, a u čitavoj toj tragediji meni je danas rekao da sam ja jedino vrijedno što je ostvario kroz brak sa mamom.

Ne mogu vam opisati koliko sam se osjećao jadno, još ako sazna da sam ja zajedno sa mamom pravio budalom toliko godina, bojim se na neće moći preživjeti taj šok, jer je svakako srčani bolesnik.

Nemam zaista ništa protiv oca, jednostavno su se stvari tako poklopike, mama je odlučila ići tim putem, a na kraju krajeva da nije bilo mene, čitava ova priča bi se još davno završila.